I ove smo godine imali duhovnu pripravu pred župnu svetkovinu Presveto Srce Isusovo 24. lipnja 2022. U ponedjeljak 20. lipnja nakon sv. mise obratili su nam liječnici koji su govorili o vrijednosti života i njegovoj ugroženosti pobačajem u današnjem vremenu. Dr. Perković iz šibenske bolnice predstavio nam je svoje kolege : dr. Zmijanovića, šibenskoga ginekologa i dr. De Micheli Vituri iz Splita, liječnicu obiteljske medicine koja je i logoterapeut. Najprije nam se obratio dr. Zmijanović koji je rekao da danas trudna žena želi pobačaj jer je ostavljena od muškarca koji joj ne pruža podršku i ne štiti je. Pobačaj je dozvoljen po ljudskim zakonima koji nemaju ni ljubavi ni milosrđa, ali nije dozvoljen po Božjem zakonu koji je pun ljubavi, milosrđa i oprosta. Bog nam je dao zadatak da napučimo Zemlju i vladamo njome, te muškarac i žena u zajednici mogu kao jedno nositi život. Govorio je jednostavno, otvoreno, koristeći slike iz Biblije, od srca srcu, a vjernici su pozorno pratili govor čovjeka koji u svojoj profesiji svakodnevno prati žene koje donose djecu na svijet.
Zatim nam se obratila dr. De Micheli Vituri, majka osmero djece, predsjednica Katoličkog liječničkog društva, podružnice za Dalmaciju. Govorila je o odgovornom roditeljstvu u demografskoj slici Hrvatske. Čovjek je odgovorno biće, tj. svatko je odgovoran za sebe, a muž i žena zajedno su odgovorni za drugoga, novog čovjeka kojemu omogućuju da dođe na svijet i u njemu živi. Govorila je o statistici pobačaja u našoj domovini i naglasila važnost planiranja trudnoće i čuvanja reproduktivnog zdravlja. Naglasila je istinitost izreke don Ante Bakovića: Hrvatska se voli djecom. Predstavila nam je i svoje dvije knjige, Mjesto u srcu i Pred odlukom ili Molitva nerođenog djeteta, koje obrađuju temu očuvanja života još nerođenog djeteta. Svjedočila je tako prirodno, s puno vjere i vjerničkog životnog iskustva te Bogu hvala za takve svjedoke vjere.
U utorak 21. lipnja obilježili smo Dan bolesnika kojeg imamo svake godine pred župnu Svetkovinu. Naš župnik don Tomislav podsjetio je da je bolest nastala zbog posljedica Adamova i Evina grijeha. Isus se nježno odnosio prema bolesnicima i sve ozdravljao. Isus može iskoristiti i bolest da spasi ljude. Naveo je svoje iskustvo kao bolničkog kapelana da mnogi traže bolesničko pomazanje, a često ono bude zadnji sakrament. Međutim, zadnji sakrament kojeg čovjek primi bi trebala biti sv. pričest kao sakrament poputbine za odlazak na Onaj svijet. Nakon sv. mise počastili smo bolesnike i sve nazočne onim što su vrijedne ruke napravile i donijele za agape, a onima koji nisu mogli doći odnijeli smo kući. Bilo je to lijepo druženje koje nam svima nedostaje.
U srijedu nam je na sv. misi propovijedao mladomisnik don Šime Pleadin. On se osvrnuo na srce kao organ bitan za život, te ga usporedio s čovjekovom biti, tj. identitetom. Čovjek je sin, dijete Božje, budući da ima Oca na Nebu. Možemo se upitati: Na što sam ja pozvan? Koja je moja uloga u svijetu? Što od mene Bog očekuje? Kao sinovi Božji u ovom smo svijetu da svjedočimo ljubav, poštujemo sebe i druge iz ljubavi prema Bogu. Trebamo dozvoliti da Bog učini naše srce po svome srcu, da nas oblikuje prema sebi, te mognemo donositi plodove tamo gdje jesmo.
U četvrtak na svetkovinu sv. Ivana Krstitelja imali smo propovjednika mladomisnika don Antu Vrcića. Osvrnuo se na misna čitanja koja govore o sv. Ivanu čije ime znači Bog je milostiv. Naše ime je i naš životni program pa se upitajmo što znači naše ime i koji je naš životni program. Gledajući tako vidimo da je sam Krist smisao Ivanova životnog poslanja koji je bio Glas što viče u pustinji. U našem narodu se često glas koristi da bi se Boga vrijeđalo i psovalo. Ne smijemo to mirno slušati nego upozoriti i reći. Ako nije moguće, treba za psovača moliti i postiti i vjerovati Bogu koji je Elizabetu učinio plodnom u staroj dobi. Dakle, Bogu je sve moguće. Sv. Jeronim je rekao da je psovka neusporedivo najveći i najizopačeniji grijeh od svih drugih jer je to zapravo pakleni govor kojim se direktno vrijeđa Boga i tamo gdje se on koristi nema Božjeg blagoslova.
Zahvaljujemo župniku što je pozvao mladomisnike da budu s nama i na svoj način nas pripreme za našu Svetkovinu. S četvrtka na petak imali smo Klanjanje pred Presvetim koje je jako lijepo prihvaćeno i svima koji su mu pristupili bilo od velike duhovne koristi.
Na samo Presveto Srce Isusovo imali smo čast da nam je došao o. biskup u miru Ante Ivas. On je svoju propovijed započeo pjevajući jedan stari napjev posvećen Srcu Isusovu koji je u tradiciji vodičkog kraja. Prepoznala ga je nekolicina vjernika i zajedno zapjevala, a mi drugi smo ostali lijepo iznenađeni odličnom idejom i duhovnom ljepotom napjeva. O. biskup nam je govorio o svojem djetinjstvu u brojnoj skladnoj obitelji u kojoj je odrastao, u kojoj je Božja ljubav pretočena u ljudsku ljubav. Danas je sve manje ljubavi i srca i to je temeljni problem svijeta. Stoga je blagdan Presvetog Srca Isusova poziv na uzbunu da ne dopustimo da nam se ubije srce. Iz ljubavi Bog ljudima u Isusu otvara svoje srce svim potrebitima, bolesnima, grešnicima, beznadnima, postaje sluga čovjeku u najvećem času svoga života. Na Posljednjoj večeri nam daje euharistiju da se Njime hranimo. Upravo je Sveta Pričest poljubac ljubavi Srca Isusova. Isus je dopustio da mu vojnik probode srce, da iz njega poteče krv i voda. Krv kao nositeljica života Njegove Crkve, ali i Krsna voda plodna i zalijevana Njegovim svetim sakramentima. Na današnji blagdan se u Rimu održava Svjetski molitveni dan obitelji. Obitelj je po Božjem promislu najveći znak Božje Ljubavi. Molimo i zahvaljujmo za svaku obitelj jer je obitelj danas pod velikim pritiskom malobrojnih zlih sila. Neka Srce Isusovo vodi naše obitelji u Ljubavi svoga Srca! Svoju je propovijed o.biskup završio pjevajući jednu staru molitvu Srcu Isusovu i tako sabrao sva srca nazočnih vjernika za nastavak sv. mise.
Neka nam Srce Isusovo daje snagu da nasljedujemo Njegovu Ljubav u svom životu. Isuse blaga i ponizna srca, učini srce naše po srcu svome . . .
Vjernica