Prije moje Prve Svete Pričesti moja se majka Nikolina razboljela teškom bolešću. Radi svoje bolesti svakoga je dana molila krunicu.
- Zato smo i mi počeli moliti s njom. Iskreno mislim da smo tako učvrstili odnos s Bogom. Svi smo se veselili mojoj Prvoj Svetoj Pričesti. Osjećaj kad sam stavio hostiju u usta bio je toliko lijep i zato želim više primati Božanske osobe u sebe. Pokušavam ići više na Svetu misu jer se veselim svakoj slijedećoj hostiji. Nakon moje Prve Svete Pričesti sretan sam što sam primio Boga u svoje srce – rekao je prvopričesnik Luka Dodić.
Molitvu i odlazak u crkvu smo donedavno prakticirali blagdanima i nedjeljnim odlascima na Svetu misu kada bi našli vrijeme između obveza.
Danas nalazimo obveze između molitve.
Život nam se kao obitelji potpuno promjenio prošlog ljeta, od trenutka kada sam saznala da bolujem od teške bolesti. Od trenutka spoznaje, al one istinske u srcu i sa strepnjom hoću li dočekati sutra, da konci života nisu u mojim rukama i da Netko drugi, sa svime upravlja, nisam više imala puno izbora.
Postojale su samo dvije opcije prihvatiti svoj križ i vjerovati ili ne prihvatiti i odustati. Odabrala sam prvo. Zajedno sa svojom obitelji se borim, ali s vjerom i uz vjeru, jer samo je tako moguće. Svakodnevno smo u molitvi, cijela obitelj; moj suprug Marin, sin Luka i kći Luca – nastavila je majka prvopričesnika Nikolina Stančić Dodić.
Osim sreće na sam dan Prve Svete Pričesti kod sina se probudila volja za odlascima na misu, volja za ispovjedi. Još i prije pričesti Luka je počeo ministrirati, te je primitkom ovog Svetog sakramenta samo učvrstio svoju vjeru, a to je ono bez čega se teško može ići kroz život – rekao je Marin Dodić, otac Luke.