Prva Sveta Pričest

Napokon je došao i taj dan, Prva Sveta Pričest. Cijelu školsku godinu su djeca marljivo radila, učila, rasla u vjeri i pripremala se za Prvu Svetu Ispovijed i Prvu Svetu Pričest pod budnim okom don Ante i don Tome. Oni su ih učili, radili sa njima i pratili ih na tom putu vjere, a trud se isplatio.

Iako su još mali, sazrijevali su u vjeri kroz te sate vjeronauka i pokazali koliko su zapravo veliki i zreli kada je došao dan Prve Svete Ispovijedi. Lijepo obučeni i dobro pripremljeni bez straha i nervoze, sa velikim čistim srcem, pristupili su tom sakramentu kao veliki, odgovorni i zreli ljudi na ponos svog Župnika i svojih roditelja. Znali su da ti Sveti sakramenti imaju važnu ulogu u njihovim životima.

Tako je i moj Roko skupa sa svojim prijateljima i vršnjacima sa radošću dočekao dan Prve Svete Ispovijedi, a zatim i Prve Svete Pričesti.

Nakon što su se i prvi put ispovjedili, Sv. Misa je bila u znaku obnove krsnih obećanja, a mi roditelji palili smo njihove krsne svijeće.

Nedjelju poslije, na dan Prve Svete Pričesti, djeca sva u svojim prvopričesničkim haljinama ispunili su prostor oko oltara, lijepa anđeoska lica i Tijelo Kristovo prvi put na njihovim malim ručicama – neopisivo, veličanstveno, rajski.

(Iako bih ja voljela da su normalna vremena pa da su mogli svoju Prvu svetu pričest primiti na jezik).

Gledajući ih onako malene, zahvaljivala sam Bogu što u ovo vrijeme djeca nisu trebala u samoizolaciju i što su napokon mogli primiti svoju Prvu Svetu Pričest.

Djeca su čitala i recitirala, bili su tu dušom i tijelom uz svog Isusa, a ja sam kao majka bila sretna, ushićena i mirna u isto vrijeme jer sam znala da su primili živog Isusa po prvi put i da su toga svjesni i zbog toga radosni.

Sjećam se da bi me Roko kao mali znao pitati „A zašto ja nesmijem? Kada ću se ja moći pričestiti? Kako brat može, a ja ne mogu?“, a sad mi je nakon Prve Svete Pričesti ponosno rekao :“ Sada ću se i ja moći pričestiti svake Nedjelje, samo se trebam redovito ispovijedati!“

Drago mi je da je shvatio što je to Ispovijed i Pričest i zašto su nam važni u životu. Nadam se da će on i njegovi vršnjaci, ovogodišnji prvopričesnici, nastaviti rasti u svojoj vjeri i ostati vjerni Isusu cijeli svoj život i da će nama starijima njihova snaga vjere biti poticaj i inspiracija da i mi skupa s njima sve više rastemo u vjeri.

Zato svim našim prvopričesnicima, njihovim obiteljima, don Tomi i don Anti od srca čestitam na Prvoj Svetoj Ispovijedi i Prvoj Svetoj Pričesti.

 

J.B.

 

 

PRVA SVETA PRIČEST 30. 5. 2021.

U nedjelju 30. svibnja 2021. Isusu su pristupili bliže naši ovogodišnji prvopričesnici. Rado su dočekali taj lijepi trenutak primanja Isusovog tijela u svoju nevinu dušu. Od rujna ih je pripremao đakon don Ante Škugor, a u zadnjoj pripravi i naš župnik don Tomislav.
Korak bliže Isusu najprije su napravili prilikom Prve svete ispovijedi nekoliko dana ranije, koju su s radošću u duši i tijelu iskreno obavili. U nedjelju prije Prve sv. pričesti imali su obnovu krsnih obećanja kad su zajedno sa svojim roditeljima, uz plamen svijeće sa svog krštenja, obećali vjernost Kristu. Na sam dan Prve svete Pričesti bili su svi uzbuđeni i vrlo dražesni u svom iščekivanju trenutka kad će primiti Isusa. Na sv. misi obnove Krsnih zavjeta i primanja Prve sv. pričesti gotovo svi su sudjelovali u pomno izabranim recitacijama kojima su iskazali svoje osjećaje, a koje su se svih nazočnih vrlo dojmile.
Roditelju koji svoju djecu odgaja u vjeri puno znači ovaj korak po kojem je njegovo dijete postalo zrelije i samostalnije u odnosu s dragim Bogom. Priprava formira dušu, savjest mladog bića te ono ulazi u jedno novo područje, jednu novu stvarnost života u kojoj je samo odgovorno promišljati svoje postupke. Bilo bi predivno da svoj započeti odnos s Bogom naši prvopričesnici nastave trajno njegovati redovito dolazeći na sv. misu kao i za vrijeme priprave. Tako bi učinili Isusu ljubav, a sami bi bili sigurniji uz Njega ovom našem nesigurnom svijetu.

Vjernica